Open space: kada ima smisla, a kada kuhinju ipak treba odvojiti
Open space je postao toliko uobičajen da ga ponekad više ni ne doživljavamo kao odluku. Kuhinja, blagovaonica i dnevni boravak jednostavno su zajedno — i gotovo.
Ali nije baš uvijek stvar trenda.
U današnjim novogradnjama, posebno u dvosobnim stanovima od pedesetak ili šezdesetak kvadrata, open space često nastaje iz vrlo jednostavnog razloga: nema smisla tih nekoliko kvadrata razrezati u tri male prostorije i onda se cijeli život mimoilaziti s vratima.
Ponekad open space nije modni izbor. Ponekad je samo najpametniji način da stan diše.
Kad je sve povezano, život se stvarno lakše događa.
Ako kuhate, a istovremeno pričate s nekim tko sjedi za stolom, dijete nešto radi u dnevnom boravku ili prijatelji već otvaraju vino — otvorena kuhinja ima ogroman smisao.
Ne morate nestati u drugu prostoriju svaki put kad trebate nešto pripremiti. Kuhanje, druženje i svakodnevni život odvijaju se zajedno.
Ako prostor dopušta otok, još bolje. Otok nije samo još jedna radna ploha. On vrlo brzo postane mjesto na kojem se pije kava, razgovara, jede nešto na brzinu, ostavljaju vrećice iz trgovine i, realno, skuplja pola života.
I upravo zato dobar open space nije samo veliki prazan prostor. Treba imati logiku. Svaka zona mora znati što radi.
Naravno, postoji i ona manje romantična strana.
Kuhinja je kuhinja. U njoj se kuha, nešto se prolije, nešto ostane na radnoj plohi, perilica radi, a ponekad se priprema i nešto što miriše malo dulje nego što bismo željeli.
To je najveći realni minus otvorene kuhinje: mirisi i vizualni nered ne ostaju uredno zatvoreni iza vrata.
Zato je kod open spacea dobra napa puno važnija nego što ljudi misle. Ako volite kuhati, napa nije uređaj koji biramo zadnji zato što nam je ostao neki otvor u elementu. Ona je dio projekta.
A što se nereda tiče — tu nema čarobnog uređaja. Tu pomažu dobro spremište, dovoljno radne plohe i povremeno prihvaćanje činjenice da kuća u kojoj se živi neće svaki trenutak izgledati kao fotografija iz časopisa.
Ako već nešto odvajamo, najčešće bih odvojila kuhinju.
Ne dnevni boravak. Ne blagovaonicu. Upravo kuhinju.
U velikim prostorima to može biti vrlo elegantno riješeno. Radni dio kuhinje može biti povučen ili zatvoren, dok ispred ostaje društveni dio sa šankom, otokom, hladnjakom za piće ili dijelom uređaja koje koristimo bez ulaska u samu kuhinju.
To je odličan koncept kada kvadratura stvarno dopušta luksuz da jednu funkciju podijelimo na dvije.
Ali budimo realni — u stanu od šezdeset kvadrata to najčešće nije tema. Tamo svaki zid mora opravdati svoje postojanje.
A što ako ipak želite separaciju?
Ako je prostor manji, a klijent želi osjećaj odvojenosti, puno mi je draža staklena stijena nego puni zid.
Ona vizualno zadržava prostor povezanim, pušta svjetlo i ne stvara osjećaj da smo od jedne pristojne prostorije napravili dvije male kutije.
Hoće li staklena stijena riješiti baš svaki miris iz kuhinje? Neće. Zato smo se već sprijateljili s dobrom napom.
Ali može dati granicu tamo gdje je ona potrebna, bez toga da prostor postane težak i zatvoren.
Stara gradnja je posebna priča.
Postoje stanovi koji su već arhitektonski složeni kao niz velikih, lijepih prostorija. Visoki stropovi, široki prolazi, dovoljno kvadrata i prostorije koje same po sebi imaju smisla.
Tu ne mislim da sve treba rušiti samo zato što danas volimo open space.
Nekad je upravo postojeća arhitektura ono što prostoru daje karakter. Ako imamo tri velike prostorije koje dobro funkcioniraju, nema potrebe nasilno ih pretvarati u jednu samo zato što je to trenutno popularno.
Što zapravo prvo gledam?
Kad odlučujem treba li kuhinja biti potpuno otvorena, djelomično odvojena ili zasebna, redoslijed mi je vrlo jednostavan.
Prvo gledam arhitekturu prostora. Što nam taj tlocrt uopće dopušta i što mu prirodno odgovara?
Nakon toga gledam kvadraturu. Jer želje su jedno, ali deset četvornih metara neće čarobno postati dvadeset samo zato što smo napravili lijep Pinterest board.
Tek onda dolaze navike klijenta. Koliko kuha, kako prima goste, smeta li mu pogled na kuhinju, želi li tijekom kuhanja biti dio društva ili upravo suprotno.
Arhitektura prostora. Zatim kvadratura. Tek onda navike klijenta.
Tek kada te tri stvari sjednu zajedno, možemo stvarno odlučiti što je najbolje.
Open space nije dobar zato što je moderan.
Dobar je kada prostor zbog njega bolje funkcionira.
U manjim stanovima često je upravo to najbolje rješenje jer daje više zraka, svjetla i osjećaja prostora. U većima nam kvadratura dopušta više igre i više separacije.
A ako pritom kuhinja ostane otvorena, samo molim jedno: nemojte štedjeti na napi.
Dobar tlocrt nije onaj koji prati trend. Dobar tlocrt prati prostor i ljude koji u njemu žive.
Imaš temu koju želiš da obradim?
Postoji pitanje o uređenju doma ili dizajnu interijera na koje još nisam odgovorila? Napiši mi svoju ideju — možda baš ona postane sljedeća tema Journala.
Moji provjereni partneri — uskoro
Pripremam i dio weba s provjerenim dobavljačima, materijalima i proizvodima koje i sama preporučujem na projektima. Više uskoro.
Comments