Prirodni materijali nisu automatski praktični
Updated: Oct 4
Prirodni materijali imaju nešto što imitacije teško mogu potpuno ponoviti. Drvo ima svoju dubinu, kamen svoju strukturu, a površina koja nije savršeno jednaka često prostoru daje upravo onu toplinu koju tražimo.
Ali postoji jedna stvar koju često zaboravimo.
Prirodni materijali se prirodno i ponašaju.
Oni nisu samo uzorak koji smo vidjeli u salonu. Oni reagiraju na korištenje, vlagu, temperaturu, tekućine i vrijeme. Neki mijenjaju ton, neki dobivaju patinu, neki traže zaštitu i održavanje.
Zato kad mi klijent kaže da želi prirodne materijale, moje prvo pitanje nije sviđa li mu se kako izgledaju. Pitanje je: želi li i živjeti s njima?
Prirodni kamen je prekrasan. Ali nije za svaku površinu.
Jedna od prvih stvari na koju treba paziti je prirodni kamen.
Ovisno o vrsti kamena i njegovoj završnoj obradi, može biti osjetljiv na upijanje, mrlje i određene namirnice ili sredstva za čišćenje. Ono što fantastično izgleda na velikoj kamenoj ploči u salonu možda nije ono s čim želite svaki dan živjeti na kuhinjskoj radnoj plohi.
Kuhinja je radni prostor. Tu imamo vino, ulje, umake, kavu, vodu, vruće posuđe i svakodnevno čišćenje. Zato na takvim površinama često više volim materijal koji će izgledati dobro, ali će istovremeno podnijeti stvarni život.
Kvalitetne kvarcne i druge tehničke površine zato često imaju više smisla od prirodnog kamena. Ne zato što je prirodni kamen lošiji, nego zato što nije svaka površina u interijeru namijenjena istoj vrsti korištenja.
S druge strane, želimo li primjerice travertin kao dekorativnu oblogu iza televizije, situacija je potpuno drugačija. Tamo nema vode, prolijevanja, rezanja hrane ni svakodnevnog habanja. I upravo tu prirodni kamen može biti prekrasan izbor.
Nije pitanje je li materijal dobar. Pitanje je gdje ga stavljamo.
S drvom je vrlo slično.
Ja osobno volim drvo. I kada uređujem prostor za stanovanje, uvijek ću radije imati osjećaj pravog drvenog poda pod nogama nego keramiku kroz cijeli stan.
Ali ni ovdje prirodno ne mora značiti da ćemo uzeti najosjetljiviju varijantu poda i onda ostatak života paziti na njega.
Danas postoje troslojni parketi i kvalitetno završno obrađene drvene površine koje i dalje daju ono što želimo od drveta — toplinu, teksturu i prirodan izgled — ali su puno prilagođenije svakodnevnom korištenju.
Prekrasno je imati prirodan materijal. Ali još je ljepše kada ne morate biti njegov sluga.
Ono što bih odabrala za svoj stan ne mora biti ono što bih odabrala za apartman.
Materijal se nikada ne bi trebao birati bez pitanja tko će taj prostor koristiti.
Par bez djece, obitelj s malom djecom i kućnim ljubimcem, apartman koji će tijekom godine koristiti desetci različitih ljudi i privatna kuća nisu isti projekt.
Primjerice, osobno ne volim osjećaj keramike kroz cijeli stan i u vlastitom bih prostoru prije odabrala parket. Kod apartmana za najam situaciju gledam potpuno drugačije.
Tamo su otpornost, jednostavno održavanje i mogućnost zamjene puno važniji. Keramika zato može biti vrlo racionalno rješenje, a kvalitetan vinil danas je dobra alternativa kada želimo topliji osjećaj poda i vizual sličniji drvu.
Isto vrijedi za kuhinju. U prostoru za najam radije bih investirala u kvalitetnu radnu plohu koja će čuvati cijelu kuhinju, a racionalnije riješila fronte koje se, ako ih netko ošteti, lakše zamijene.
To je puno pametnija investicija nego svugdje koristiti najskuplji materijal samo zato što zvuči luksuznije.
Skuplje ne znači automatski bolje.
Jedan dobar primjer u kuhinjama je lakirani medijapan.
Često se doživljava kao bolji i skuplji izbor, ali površina može biti osjetljiva na ogrebotine i pogrešan način čišćenja. Ako korisnik očekuje površinu koju može agresivno ribati bez posljedica, možda jednostavno nije najbolji izbor za njega.
Ista logika vrijedi i za prirodne materijale. Drvo može biti skuplje. Kamen može biti skuplji. Ali cijena sama po sebi ne govori koliko će nešto biti praktično u vašem prostoru.
Najveća pogreška često se dogodi još u salonu.
Ljudi materijal vrlo često biraju prema uzorku veličine nekoliko centimetara.
A upravo je to problem kod materijala s izraženom strukturom, venama ili velikim varijacijama tona.
Komadić kamena može izgledati potpuno mirno, dok puna ploča ima izrazito jaku venu. Jedan komadić drveta ne pokazuje ritam cijelog poda. Keramika pod rasvjetom salona ne mora izgledati isto kao u prostoru s prirodnim dnevnim svjetlom.
Zato materijal, kad god je moguće, treba pogledati u većem formatu. Moramo vidjeti koliko je miran ili izražajan, kako reagira na svjetlo i kako će izgledati kada više ne gledamo 20 centimetara uzorka nego 20 četvornih metara površine.
A patina?
Volim je — na pravom mjestu.
Komad punog drveta, prirodni kamen ili neki drugi materijal s vremenom mogu dobiti karakter koji imitacija teško može ponoviti.
Ali moramo biti iskreni prema sebi. Nekome je trag vremena patina. Nekome je oštećenje.
Ako će vas svaka fleka na kamenu živcirati, nije važno koliko vam je netko rekao da je to ljepota prirodnog materijala. Vi ćete svaki dan gledati fleku.
Dizajn prostora ne bi trebao biti test vaše tolerancije. Trebao bi odgovarati načinu na koji stvarno živite.
Zato materijal ne biram samo prema tome kako izgleda prvi dan.
Gledam gdje se koristi, koliko će se koristiti, tko će ga koristiti i što će mu se događati tijekom sljedećih pet, deset ili petnaest godina.
Ponekad je pravi kamen najbolji izbor. Ponekad je kvalitetna imitacija pametniji izbor. Ponekad ćemo uložiti više u radnu plohu, a manje u frontu. Negdje ćemo staviti parket jer želimo toplinu pod nogama, a negdje keramiku jer nam je potrebna otpornost.
To nije kompromis u dizajnu. To je projektiranje.
I možda je najbolji način da to objasnim ona stara rečenica koju vrlo često primjenjujem i u interijerima:
Nisam dovoljno bogata da kupujem jeftine stvari.
Jer najjeftiniji materijal nije onaj koji danas najmanje platimo. Najskuplji je često onaj koji za tri godine moramo kupiti ponovno.
Comments